voditeljica: Dragica Denžić
Članovi Literarne skupine odlučili su dati svoj doprinos očuvanju ljepote kajkavskog narječja. Njihove pjesme nalaze se na plakatu ''Zvoni naš kaj'' na 1. katu. Svi ostali pjesme mogu pročitati u nastvaku:
DEŠČ CURI
Monika Pomper, 7.c
Vetrek njiše bele liste
sunčece v megli spi,
a v daljini oblaki črni
nagoveščuju da dešč curi.
Mala hižica čkomi,
vrata škripaju,
a u šumi sunce dremlje.
Došla je zima v belom kaputu,
potek skače i popeva,
dojuril sneg kak luđak,
bregi beli sonce čakaju
i saki dan mu se nadaju.
OTPRL SEM OČI
Matija Ištvanović, 7.c
Denes v jutro
dok otprl sem oči,
nekaj črno
na obluk mi skoči.
Bila je to lastavica
ko vuglen črna.
Kaj mi je proletje donesla
i zimu grdu i zdenu odnesla.
V zimi je lepo
se se beli,
al proletje
me najviše veseli.
SENJE
Lovro Orak, 7.c
Megla se vani još drži
i ne da se sterati.
Dijak se mora za školu spremati,
a kak je lepo vu tople postelje ležati.
Kulike brige po glave odiju
broji i slova se mešaju,
note tancaju,
a i dekle se smeškaju.
Kak bi lepe bile ostati
vu tom senjanju
gde se same lepa mišlenja
po glave motaju.
ROŽA
Lorena Koretić, 7.b
U vrtu mom sakojačkih roža ima,
jedne lepe dišiju,
a druge pak lepše zglediju.
Med sobom se spominaju
i jedna drugoj se diviju.
Žota roža kak sonce se zlati,
svojom vedrinom siplje zrake.
Roza se miva u juternjoj rosi
i svojom bojom se ponosi.
Bela roža kak pahulja snežna
beli se beli i navek se veseli.
Črlena roža, kraljevna med svima,
u sakom srcu posebno mesto ima.
Od negda se roža na dar od srca
i z ljubavlju nesi, bila ona
žota, roza, bela in črlena.
PROLEČE
Vlatka Kozarić, 7.c
Na bregu malom,
hižica stoji.
soncu se smeje,
a ono ju greje, greje.
Tičeki šari letiju
i gnezdo praviju.
Travke ih glediju,
rože se rumeniju.
Vse se zeleni.
Vse se rumeni.
Svet se budi.
Proleće je tu!
PROLJEČE
Sara Mergon, 7.b
V prolječe se diši
i lagani veter puha.
Tičice mi lepo
pod prozorom popevaju.
Rožice se črlene
v zelenoj travici.
Se cvete i pupa,
priroda se budi.
Vesel potek žvrgolji,
a gusenica se migolji.
Drevlje z granami maše,
razigrani veter ih niše.
Zvončeki v rosno jutro zvoniju,
sonce mi se smeje, a bregi čkomiju.
MAČEK
Martina Šimonek, 7.b
Na farmi jednoj
uz putek žut,
čudil se maček jeden
male krut.
Čudil se on,
kak jake zvoniju
ovi mali zvončeki,
baš kak oni z bregov
plavi poteki.
Kre njega stala
mačkica fina.
Prav si ona njega
za gospona ni štela.
Je, ona se zateleba
v susedovog mačka
šće je bil bolji.
I tak su onda počeli
jadi mačkovi.
Kaj da napravi?
Ni on znal.
Pak je onda ovog
na borbu izazval.
Bum! Tres!
Naš maček zgubi...
Ali da još nekog,
zbog mačke na borbu pozove,
setil se ni.
CVETEK
Katarina Lisičar, 7.b
V mom dvorišču
jeden beli cvetek stoji
i veselo svojom glavicom,
kroz maglu belu,
kaplice rose broji.
Vesel veter,
pogladi mu glavu,
a s neba plava
svetleče mu sunce
zasja travu.
V oku mi suzica dojde,
dok se setim,
da taj beli zvonček ode,
da bu moje dvorišče
prazno... ak ga nebu.
Al zutra več,
črljena rožica
malu stezu
kre hiže zasja.
Na moje ličeko odma
smešek skoči
kaj maček na miša.
POTOK VU PROLETNOM CVETJU
Valerija Kesteli, 7.c
Zvončeki beli v grmeku spiju,
Dok oblaki mehki na nebu čučiju,
Čistom potonuli vu Vrtlin.
Blešči vodica našega potoka,
Kak suzica vu dečjem oku,
Svetli se spodi staroga mosta
I ogleda se v sosednom obloku.
I sonce velko svetleče
Kaj svetli nam svim,
Smeje se jaglačima žotim,
Glavu je svoju prignalo k njim.
Kraj hižice stare, potok se veseli
Kak bedaček vleče vrbino šiblje.
I dok vetrek ga ziblje,
On skače, popepa, žvrgolji.
SENJALA SEM
Ivana Pribanić, 7.b
Senjala sem da sem bila
kak ona nočna vila.
Letela sem po zraku,
po mrkome mraku.
Moje prijateljice vile
nesrečne su bile,
jer sem ja v tom gaju
bila najlepša – kak v raju.
Pomagala sem sima oko sebe,
pazila da maček mačka ne ogrebe,
pevec čučicu ne čukne,
il pak pajcek na piceka ne rokne.
Ni sama ne znam kak se to desile,
same znam da mi je lepe bile.
PRIRODA VU MOME KRAJU
Mirela Balić, 7.c
Šume šumiju, sunce mi se smeje.
Pak malko se skrije, pak začas me greje.
Od sreče, rožice su se rasplakale,
kak ofurdane kokoši su stale.
Vesel veter lipe niše,
pa smešek na licu mi napiše.
Bregi čkomiju dok roža cveta,
kak dečec dok mu dekla kušlec poslala prek leta.
V oku suzica, hižica se skrije,
a črleni mak v polju snije.
Žabec gledi i krekeče,
am je tužen kaj ga njegva žabica neće.
« Veljača 2021 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |